Godine 1997. rodila se ideja o susretu planinara u sjeverozapadnom dijelu Međimurja. Htjeli smo da to bude u zimi, kad nema vrucina, kad su vidici prekrasni, a svi se premalo gibamo. Trebalo je samo naci primjeran dan. Pošto se hoda po vinorodnim brežuljcima, a vinogradari slave 22. januara Vinkovo ili Vincekovo, odluceno je da to bude u nedjelju koja je najbliža tom datumu.

U januaru 1998. (25.1.)prvi puta smo "pohodili" po medimurskim bregima. Bilo je to prilicno neorganizirano, pa nas se skupilo samo troje. Unatoc tome proveli smo divan suncani dan u prirodi.

Godine 1999.  (24.1.) po prvi puta organizirali smo pohod za širi krug planinara te se skupilo vec 170 gibanja željnih ljudi. Hodali smo od Koncovcaka, preko Vuckovca, Trnovcaka, Štrigovcaka, Tkaleca, Banfija, Štrigove, Vušivcaka do seoskog turizma Potrtog kotaca. Vrijeme je bilo maglovito i hladno, tako da je na drvecu i vinogradima bilo puno inja, bez snijega. Ta je slika mnogim ucesnicima ostala u sjecanju. Brojne pohvale i zadovoljni planinari bili su nam podstrek da ustrajemo u organizaciji pohoda.

2000. godine (23.1.) okupilo se petstotinjak planinara iz mnogih okolnih krajeva, (Ptuja, G.Radgone, Ormoža, Murske Sobote, Lendave, Bjelovara, Koprivnice, Zagreba, Sesveta, Varaždina, Cakovca...). Jedan od ucesnika bila je i djevojka iz Francuske, koja je bila na praksi u Ptuju. Posebno raduje što je na tom pohodu sudjelovalo i stotinjak osnovnoškolaca iz Selnice i Murskog Središca. Put nas je vodio od Murskog Sedišca preko Balog brega, Koncovcaka, Kapelšcaka do toplica Vuckovec. Oni uporniji krenuli su još do štrigove i preko Vušivcaka i Jurovcaka pridružili se vecini u Vuckovcu. Bilo je nešto snijega i dosta poledice, tako da je bio potreban oprez pri hodanju. I ovaj put smo imali problema sa smještajem svih ucesnika.

2001. godine (21.1.) okupilo nas se još više, preko šeststotina gibanja željnih ljudi. Bili su tu planinari iz Celja, Polzele, Maribora, Ptuja, Gornje Radgone, Murske Sobote, Lendave, Zagreba, Bjelovara, Križevaca, Koprivnice, Zlatara, Zlatar Bistrice, Konjšcine, Varaždina , Cakovca i okolice Murskog Središca. Vec tradicionalno, na pohodu je sudjelovalo preko stotinu osnovnoškolaca iz Selnicke i Središcanske škole. Ovaj put smo hodali od Murskog Središca, uz Muru, pa preko Baloga, Koncovcaka, Kapelšcaka pa preko vijenca u Sv. Martin, do seoskog turizma Goricanec. Svi oni kojima se cinila ova staza predugacka završili su u toplicama Vuckovec. Kao i cijela zima, i taj dan je bio bez snijega, tek koji stupanj ispod nule i nažalost malo maglovit, tako da dalekih vidika nije bilo.

2002. godine (20.1.) sedamstotinjak planinara prošlo je osamnaestak kilometara dugu stazu. Osim starih znanaca, planinara iz Celja, Maribora, Ptuja, Ravni na Koroškem, Zreca, Gornje Radgone, Murske Sobote, Lendave, Zagreba, Sesveta, Bjelovara, Konjšcine, Varaždina, Cakovca ove se godine možemo pohvaliti i sa sedmero ucesnika iz Madarske (okolica Kesthey-a te jedan iz Budimpešte) te jednim ucesnikom iz Austrije (na služenju civilnog vojnog roka u Karitasu u Hrvatskoj). Posebno nam je drago što smo ugostili najbolje planinarsko društvo u 2001. godini - HPD LIPA iz Sesveta. Takoder nam je drago što su oni pogostili izletom desetero šticenika Karitasovog doma. Nažalost, i ove godine najmanje ucesnika bilo je upravo iz Murskog Središca. Vec tradicionalno, na pohodu je sudjelovalo preko stotinu osnovnoškolaca iz Selnicke i Središcanske škole.
Ovaj put smo hodali od Murskog Središca, pa preko Baloga, Koncovcaka, Kapelšcaka, Trnovcaka, Slatnjaka i Štrigovcaka do Štrigove.  Dan je bio prekrasan, suncani i topli, jutro malo prohladno, tako da je bilo šteta završiti na plesu u Cavleku. Hodali smo po 5-10 cm malo razmocenog snijega. Bilo je lagano zamagljeno, tako da su se vidjeli tek obrisi Pohorja.
Na našu žalost, sa clanstvom smo došli u situaciju da je na jednog clana PD Bundek koji je sudjelovao u organizaciji došlo stotinjak sudionika pohoda.

2003. godine (19.1.) prvi puta da broj sudionika nije bio veci nego prethodne godine. Skupilo se šestotinjak planinara iz Slovenije i Hrvatske. Osim starih znanaca, planinara iz Celja, Maribora, Ptuja, Gornje Radgone, Murske Sobote, Ljutomera, Lendave, Zagreba, Samobora, Koprivnice, Lipika, Varaždina, Cakovca po prvi puta organizirano su ucestvovali i planinari iz Slovenskih Konjica i Zreca. Kao i prošlih godina na pohodu je sudjelovalo stotinjak osnovnoškolaca iz Selnicke, Svetomartinske i Središcanske škole.
Ove godine pohod smo zapoceli u Štrigovi, da bi preko Štrigovcaka, Slatnjaka i Trnovcaka došli u Vuckovec. Nastavili smo uspon na Gradišcak te na Kapelšcak, gdje smo obavili obicaj Vincekovog obrezivanja trsa. Snijega je bilo najviše do sada, nekih dvadesetak centimetara i zbog niskih temperatura bio je suh i "mljeo" se pod nogama. Dan je bio prohladan, ujutro oko -7 a po danu nešto ispod nule, magla se nažalost nije digla cijeli dan tako da smo bili uskraceni za prekrasne vidike zasniježenih medimurskih bregov.

2004. godine (18.1.) unatoc slabim vremenskim prognozama skupilo se nekih sedamstotinjak planinara iz Hrvatske i Slovenije. Izgleda je 700 sudionika magicna cifra koju Vincekov pohod teško premašuje. Sudjelovala su društva PD Planika Maribor (bus), PD Ptuj (bus), PD Miklavž, PD Maks Meško Ormož, PD Gornja Radgona, PD Mura Murska Sobota, PD Matica Murska Sobota (bus), PD Zrece (bus), PD Lendava, PD Ljutomer, HPD Bilogora Bjelovar (bus), HPD Bilo Koprivnica (bus), HPD Naftaplin Zagreb (bus), HPD Vrapce Zagreb (bus), hpd Matica Zagreb (bus), HPD Lipa Sesvete (bus), HPD MIV Varaždin, HPD Medimurje Cakovec i naravno domacini iz PD Bundek. Vec tradicionalno na pohodu su sudjelovala i djeca iz Selnicke, Svetomartinske i Središcanske osnovne škole, njih 150.
I ove godine pohod smo zapoceli u Štrigovi, ali smo krenuli na drugu stranu, pa smo preko Vušivšcaka, Ciganjšcaka i Trnovcaka došli u Vuckovec. Nastavili smo uspon na Gradišcak te na Kapelšcak, gdje smo obavili obicaj Vincekovog obrezivanja trsa. Snijega nije bilo, dan prije je obilna kiša probudila strah u mnogim «izletnicima». No kiše nije bilo, samo se magla nije digla cijeli dan. Tlo je ujutrio bilo površinski smrznuto (-2), ali je kasnije kora popustila pa je bilo blata. Završili smo u seoskom turizmu Goricanec, koji je i ovaj put bio premalen da pod krov primi sve planinare.

2005. godine (23.1.) sedmi pohod, po prvi puta ostvarila nam se želja da zakljucak pohoda bude u Murskom Središcu, u sportskoj dvorani u koju su bez problema stali svi sudionici pohoda, pa nije bilo primjedbi tipa "zašto mi nismo imali mjesta". Opet nas se skupilo sedamstotinjak planinara i to mahom iz Hrvatske i Slovenije. Bio je tu i autobus madarskih planinara iz Kapošvara te nekoliko njih iz Lentija.. Sudjelovala su društva PD Planika Maribor, PD Ptuj, PD Miklavž, PD Maks Meško Ormož, PD Gornja Radgona, PD Mura Murska Sobota, PD Matica Murska Sobota, PD Zrece, PD Konjice, PD Lendava, PD Ljutomer, HPD Bilo Koprivnica, HPD Naftaplin Zagreb, HPD MIV Varaždin, HPD Medimurje Cakovec i naravno domacini iz PD Bundek. I opet su nam se pridružili osnovnoškolci iz Selnicke, Svetomartinske i Središcanske osnovne škole, njih stotinjak.
Ove smo godine pohod zapoceli u novouredenim toplicama Sv. Martin. Preko Jurovcaka i Gradišcaka došli smo do crkve sv. Margarete na Kapelšcaku. Na obroncima kapelšcaka, u Zdravkovom vinogradu, smo obavili obicaj Vincekovog obrezivanja trsa. Snijega nije bilo, Tlo je ujutro bilo površinski smrznuto (-2), lijepi suncani zimski dan. Završili smo u sportskoj dvorani u Murskom Središcu.

2006. godine (22.1.) osmi pohod, nadmašio je sva ocekivanja i po prvi put premašena je brojka od tisucu hodaca, pristiglih sa ni manje ni više nego 20 autobusa. Uglavnom su to bila društva koja dolaze svake godine, posebno su se istakli planinari iz Zreca koji su došli s dva autobusa, te domaci iz Murskog Središca i okolice kojih je ove godine bilo za cak osam autobusa.
Pohod smo i ovaj put malo skratili i promijenili trasu, tako da se hodalo iz Toplica sv. Martin preko vijenca, pa dole u Grkavešcak, zatim na Repeke i odande na Kapelšcak. Nakon obreda uspeli smo se na Koncovcak i na Balog te uz ribnjak došli do M. Središca. Završetak je opet bio u dvorani, malo neuspješan zbog nekvalitetne ugostiteljske ponude, za što se svim pohodnicima izvinjavamo. Ujutro je temperatura bila -4, ali se ubrzo ugrijalo jer je bio lijepi suncani dan. Nakon podneva poceo je, medutim, puhati bvrlo neugodan sjeverni vjetar, no veliki dio puta tada je vec bio za nama. Snijega je bilo dvadesetak centimetara.

2007. godine (21.1.) deveti pohod, opet rekordan posjet, više od 1200 planinara i rekreativnih hodača. Samo iz Središća i okolice vozilo je 9 velikih, dupkom punih autobusa. Osim Središcanaca i ljudi iz okolnih mjesta sudjelovala su društva: PD Medimurje Čakovec, PD Prelog, PD MIV Varaždin, PD Gradina Konjšcina, PD Grohot Marija Bistrica, PD Bilo Koprivnica, PD Bilogora Bjelovar, PD Ericsson-Nikola Tesla Zagreb, PD Ina Oki Zagreb, PD Zagreb Matica Zagreb, PD Željeznicar Zagreb, PD Medvešcak Zagreb, PD Japetic Samobor, PD Lendava, PD Matica Murska Sobota, PD Planika Maribor, PD Gornja Radgona, PD Hajdina, PDLjutomer, PD Ptuj, PD Maks Meško Ormož, PD Zrece, PD Mikalavž, HKD Pomurje iz Lendave, Meteor Kapošvar, PD Lenti. I opet su sudjelovali mladi planinari iz škole Selnica, njih 90, te iz Sv. Martina i Murskog Središca.
Trasa pohoda neznatno je promijenjena u odnosu na prošlu godinu i hodalo se iz Toplica sv. Martin preko Vijenca, pa dole u Grkavešcak, zatim na Repeke i odande na Kapelšcak. Nakon obreda uspeli smo se na Koncovcak i na Balog te uz ribnjak došli do M. Središca. Na žalost u zadnji tren morali smo zbog blata promijeniti trasu u Murskom Središcu, te ona nije tekla po novoj, još neuredenoj šetnjici uz Muru. No obecali smo si da cemo iduce godine stazu sprovesti uz Muru. Završetak je opet bio u dvorani, ovaj puta su planinari bili zadovoljni hranom. Ujutro je temperatura bila negdje oko ledišta i magleno, no vec nakon malo hodanja u bregima nas je docekalo sunce. Dan je bio suncan i topao, oko 10 stupnjeva. Snijega ove godine nije bilo, do Vincekovog jedva da je bio koji dan sa temperaturom ispod nule.

2008. godine (20.1.) jubilarni deseti pohod, opet rekordan posjet, oko 1500 planinara i rekreativnih hodača. Iz M.Središća planinare je dovezlo 13  autobusa. Osim Središcanaca i ljudi iz okolnih mjesta sudjelovala su društva: PD Medimurje Čakovec, PD Prelog, PD MIV Varaždin, PD Gradina Konjšcina, PD Grohot Marija Bistrica, PD Bilo Koprivnica, PD Ericsson-Nikola Tesla Zagreb, PD Naftaplin Zagreb, PD Zagreb Matica Zagreb, PD Željeznicar Zagreb, PD Japetic Samobor, PD Zavižan Senj, PD extrem Makarska, PD Lendava, PD Matica Murska Sobota, PD Planika Maribor, PD Zavoda za zdravstveno varstvo Celje, PD Gornja Radgona, PD Hajdina, PD Ljutomer, PD Ptuj, PD Maks Meško Ormož, PD Zrece, PD Mikalavž, HKD Pomurje iz Lendave, Meteor Kapošvar, PD Lenti. I opet su sudjelovali mladi planinari iz Selnice, Sv. Martina i Murskog Središća.Trasa pohoda nijee se mijenjala od prošle godine, tako da su mnogi put znali i bez oznaka. I ove godine smo hodali po asfaltu, jer se od prošle godine uređenje šetnjice nije pomaklo ni za centimetar. Nadamo se!!!! Završetak je opet bio u dvorani, smatramo da su planinari bili zadovoljni i hranom i poslugom. Prvi puta smo imali i tombolu sa preko 700 zgoditaka (naravno i samo toliko srećki). Ujutro je temperatura bila negdje oko 5 stupnjeva i cijeli nas je dan obasjavalo sunce. Dan je bio suncan i topao, preko 10 stupnjeva. Snijega opet nije bilo, unatoč tome da je gotovo cijeli decembar bilo 2-3 cm snijega koji se u maglennim danima održao oko mjesec dana.

2009. godine (18.1.) jedanaesti  pohod, opet rekordan posjet, oko 1800 planinara i rekreativnih hodača. Iz M.Središća planinare je dovezlo 14  autobusa. Osim društava koja su gostovala prošle godine, ove su godine organizirano došla i društva iz HPD Zaprešić i PD Paloma iz Sladkog vrha. Već tradicionalno sudjelovali su  mladi planinari iz Selnice, Sv. Martina i Murskog Središća. Trasa pohoda ove je godine bila djelomično promijenjena, dužina nije bitno skraćena ali je izostao jedan uspon, što je naišlo na odobravanje. Općenito je kod gostiju ali i domaćih planinara pohvaljena promjena trase, tako da kod budućih pohoda treba razmišljati o upoznavanju novih kutaka lijepog nam Međimurja. Nažalost, ni ove godine nismo mogli povesti planinare uz Muru jer šetnjica nije spojena sa Fusekom, što bi dalo dodatnu čar ovom pohodu. Završetak je opet bio u dvorani, mjesta je bilo dovoljno za sve. Nadamo se  da su planinari bili zadovoljni i hranom i poslugom. Ujutro je temperatura bila negdje oko -5 stupnjeva i cijeli dan nije prelazila u pozitivu. Jedino su zadnji planinari, negdje nakon Balog brega, ok 14 sati,  imali sreću da ih je obasjalo sunce. Snijega je bilo oko 5 cm, tako da na sreću, unatoč prognozi o jačem zatopljenju,  nije bilo blata.

2010. godine (24.1.) dvanaesti pohod, opet rekordan posjet, oko 2000 planinara i rekreativnih hodača. Iz M.Središća planinare je dovezlo 15  autobusa. Osim društava koja su gostovala prošle godine, ove su godine organizirano došla i društva iz Pule, Osijeka, Belišća, Senja te iiz Bosne i Hercegovine, iz Viteza. Kao i svake godine raduje nas učestvovanje školske omladine iz  Selnice, Sv. Martina i Murskog Središća. Trasa pohoda ostala je skoro ista kao i lani.  Završetak je opet bio u dvorani, Polako počinje faliti mjesta za sjedenje, naročito u špici, kad se najveći broj planinara vrati sa pohoda. Ujutro je temperatura bila negdje oko -4 stupnja i cijeli dan nije prelazila u pozitivu. Padao je lagani snijeg na par cm starog snijega.